U finalu kategorije do 70 kg 22-godišnja Cvjetko ogledala se s Austrijankom Michaelom Pollers, inače, finalisticom posljednjih Olimpijskih igara. Polleres je dvaput bacila Cvjetko i drugog natjecateljskog dana osvojila za Austriju drugo zlato . Cvjetko je prethodno svladala Šveđanku Idu Eriksson te Britanke Kelly Petersen Pollard i Katie-Jemmimu Yeats-Brown.Dubrovkinja je imala veliki zadatak u borbi za brončanu medalju, s obzirom na to da ju je s druge strane čekala brončana s EP-a u Zagrebu Talijanka Savita RUSSO od koje je izgubila u drugom kolu. Oberan je izvršila veliki pritisak na svoju protivnicu da bi Russo „pokupila“ dvije opomene na početku borbe. S minutom i pol do kraja, brza promjena smjera izbacila je Russo iz ravnoteže i ona je pala prema natrag, ali s obje ruke spuštene iza sebe. Waza-ari je postignut i odmah nakon njega treća opomena za Talijanku. Oberan je istrčala s strunjače u zagrljaj treneru, oduševljena medaljom i ukupnim nastupom. Oberan je imala veliki izazov u borbi za brončanu medalju, budući da ju je s druge strane čekala brončana s EP-a u Zagrebu, Talijanka Savita Russo, od koje je izgubila u drugom kolu. Oberan je izvršila veliki pritisak na suparnicu, da bi Russo „pokupila“ dvije opomene na početku borbe. S minutom i pol do kraja, brza promjena smjera izbacila je Russo iz ravnoteže i ona je pala prema natrag, ali s obje ruke spuštene iza sebe. Wazari je postignut i odmah nakon njega treća opomena za Talijanku. Oberan je istrčala sa strunjače u zagrljaj treneru, oduševljena medaljom i ukupnim nastupom.Dubrovkinja je u eliminacijskim borbama bila bolja od Flavije Favorini (ITA), Zulhumar Dashikove (TKM) i Prisce Awiti Alcarez (MEK), a poražena je od Dali Lilušvili (AIN).Na IJF-ovu Grand Slamu u Dušanbeu nastupilo je 390 judaša i judašica iz 65 država, a berba bodova i kvalifikacije za Olimpijske igre nastavljaju se kroz dva grand slama i Svjetsko prvenstvo. Hrvatski olimpijski odbor čestita judašicama Lari Cvjetko i Ivi Oberan osvajanje srebrnog i brončanog odličja na IJF-ovu Grand Slamu u Tadžikistanu!

Lara Cvjetko i Iva Oberan s odličjima (foto: HJS)

Dušanbe, 4. svibnja 2024. - Na judaškom Grand Slamu u Tadžikistanu od 3. do 5. svibnja Lara Cvjetko (JK Solin) osvojila je srebrno odličje, a Iva Oberan (JK Župa dubrovačka) okitila se brončanim.

Lara Cvjetko osvojila srebrnu, a Iva Oberan brončanu medalju na judaškom Grand Slamu u Tadžikistanu

Kao vrhunska košarkašica, Šibenčanka, danas sa zagrebačkom adresom, pod djevojačkim je prezimenom Nakić ostavila itekako dubok trag u europskoj košarci, što potvrđuju i tri uzastopne nagrade za najbolju igračicu Starog kontinenta (1988., 1989. i 1990.). U razdoblju od 1987. do 1990. s reprezentacijom bivše države osvojila je tri srebrne medalje na trima velikim natjecanjima: Europskom prvenstvu u Madridu (1987.), Olimpijskim igrama u Seulu (1988.) i Svjetskom prvenstvu u Kuala Lumpuru (1990.). Najveći dio igračke karijere provela je igrajući za šibenski Elemes s kojim je bila prvak Jugoslavije 1991., a iste godine proglašena je i najboljom sportašicom u izboru Sportskih novosti. Dvije sezone provela je u Španjolskoj, nastupajući za Symel Tenerife, a 1995. se vratila u Hrvatsku i do kraja igračke karijere (1999.) nosila dres zagrebačke Croatije. Trenutačno je predsjednica Stručnog savjeta za žensku košarku pri Hrvatskom košarkaškom savezu. Istaknuta je i sportska dužnosnica - predsjednica je Nacionalnog vijeća za sport, predsjednica Hrvatskog fair play odbora, ravnateljica Hrvatskog športskog muzeja... (h/hoo/vk) Hrvatski olimpijski odbor čestita Daniri Bilić na zasluženom FIBA-inu priznanju!

Ženeva, 30. travnja 2024. - Proslavljena hrvatska košarkašica Danira Bilić bit će primljena u Kuću slavnih Međunarodnog košarkaškog saveza (FIBA), a to bi se trebalo dogoditi na svečanosti u Singapuru u rujnu ove godine.

Danira Bilić od rujna postaje članica Kuće slavnih Međunarodnog košarkaškog saveza (FIBA) 

Rođen je 1947. godine u Splitu, gdje je u istoimenom rukometnom klubu deset godina kasnije započeo igračku karijeru. Nosio je dres RK Split od 1964. do 1968. godine, a od 1968. do 1972. nastupao je za RK Zagreb. Nakon igračke karijere bavio se trenerskim poslom (od 1973.) i uglavnom je vodio ženske klubove. Bio je trener splitskih klubova Split, Dalma i Split Kaltenberg, a također i dugogodišnji izbornik ženskih reprezentacija Jugoslavije i Hrvatske. S reprezentacijom Jugoslavije je 1990. godine osvojio srebrnu medalju na Svjetskom prvenstvu, a pridodavši joj i zlato s Mediteranskih igara 1991. godine. S hrvatskom reprezentacijom je 1993. osvojio zlatnu, a 1997. godine srebrnu medalju na Mediteranskim igrama.&nbsp;Legenda splitskog, dalmatinskog i hrvatskog rukometa, prof. dr. sc. Srhoj bio je iznimno važna osoba u svijetu rukometa, ali i u akademskoj i znanstvenoj zajednici, posebno na kineziološkim fakultetima diljem Hrvatske i svijeta. Prepoznatljiv, stručan, autoritativan, s trima bogatim karijerama - igračkom, trenerskom i znanstvenom - ostavio je dubok gdjegod je igrao ili radio.Za sportske zasluge te nastavni i znanstveni rad dobio je brojna priznanja i nagrade.&nbsp;Dobitnik je HOO-ove Nagrade "Matija Ljubek" za životno djelo 2007. godine, a Državna nagrada za sport "Franjo Bučar" uručena mu je 2022. godine. Te godine primio je i najveće priznanje Splitskog saveza športova - Trofej "Fabjan Kaliterna". Godine 1993. izabran je za hrvatskog trenera godine, i to prema izboru sportskih novinara u tradicionalnoj anketi Sportskih novosti, a iste godine dobio je&nbsp;i Povelju Splitskog saveza športova. Hrvatski olimpijski odbor (HOO) izražava duboku sućut obitelji, rodbini i prijateljima preminule rukometne legende Vatromira Srhoja! &nbsp;

Zagreb, 4. svibnja 2024. - U 76. godini napustio nas je prof. dr. sc. Vatromir Srhoj, legendarni rukometaš, rukometni trener i znanstvenik.

U 76. godini preminuo legendarni rukometaš, trener i znanstvenik Vatromir Srhoj

Hrvatsko će jedrenje na Olimpijskim igrama u Parizu imati vrlo jaku reprezentaciju. Nastup na regatnom polju u Marseilleu osigurala je u veljači i Elena Vorobjeva, pa je na listi sigurnih sudionika Igara u Francuskoj sada njih šestero.Jedriličarki JK Split Pariz će biti treći nastup na Olimpijskim igrama, nakon što je u Londonu 2012. nastupila za Rusiju, a u Tokiju 2021. za Hrvatsku. Njezin put do Pariza nije bio nimalo jednostavan.- Od Tokija do Pariza put je bio dosta zahtjevan, nervozan i nestabilan u rezultatima. Imala sam malo vremena za odmor nakon Tokija jer smo dva mjeseca kasnije imali i europsko i svjetsko prvenstvo. Ta su natjecanja bila pomaknuta zbog situacije s covidom. Nije to bila klasična sezona i nisam htjela izgubiti priliku jedriti tako bitne regate. Europsko prvenstvo sam završila na osmom mjestu i bila spremna na svjetskom biti u Top 10, ali sam zbog sudačkih pogrešaka bila 14. Ipak, to su mi bili najbolji rezultati u klasi ILCA 6 do tada. Za sezonu 2022. bila sam puna samopouzdanja i očekivanja jer sam krenula pobjedom protiv aktualne svjetske prvakinje, no tada me je pogodio covid i oporavak je potrajao skoro tri mjeseca tijekom aktivne natjecateljske sezone - prisjeća se Vorobjeva.*Problemima sa zdravljem tu nije bio kraj, no Elena nije posustajala...- Do kraja godine nisam više uhvatila pravi ritam, bilo je to za mene psihički i fizički teško razdoblje. I u 2023. sam opet krenula s bolešću, ali sam se ovog puta znatno brže oporavila i već na prvom Svjetskom kupu završila među 10 najboljih, što mi je vratilo povjerenje u sebe i svoj plan. No, u nastavku sezone su rezultati bili neujednačeni, pa sam pored jako dobrih regata imala i velikih padova. Nažalost, ti padovi dogodili su se na najbitnijim natjecanjima, na Svjetskim prvenstvima u Nizozemskoj i Argentini, gdje su se dijelile olimpijske norme. Bila sam razočarana jer su i treninzi i druga natjecanja pokazali da imam kvalitetu izboriti Olimpijske igre već u prvom pokušaju, dok sam u drugom čak bila favoritkinja. No, nije išlo… Treći pokušaj je bilo Europsko prvenstvo u veljači u Grčkoj i tu je napokon krivulja mojih rezultata išla uzbrdo i poklopila se s bitnim natjecanjem. To sam prvenstvo završila na četvrtoj poziciji, samo korak od postolja, ali najbitniji zadatak je bio ispunjen - plasman na OI u Pariz.&nbsp; Zahtjevno regatno polje u Marseilleu *Klasa ILCA 6 u kojoj jedri Elene Vorobjeva je po mnogočemu specifična...- Specifična je po tome što je "one design" - brod je jednostavan, bez mogućnosti da se na njemu nešto individualno prilagodi. Skoro sve ovisi o iskustvu i osjećaju jedriličara. Koliko potencijala ćeš iskoristiti, takvu brzinu i rezultat ćeš postići. To je i najjeftinija jedrilica u olimpijskom programu, s najvećom ženskom flotom i najvećom konkurencijom. ILCA 6 - prije laser radial - bilježi svoj već peti olimpijski ciklus, a to je 20 godina vrhunskih ulaganja minimalno 50 nacionalnih jedriličarskih saveza iz cijelog svijeta u razvoj ove klase. Najveći profesionalci jedre tu već dugo i može se reći da o tome kako jedriti u ovom brodu više nema nepoznanica. Zbog toga nema velikih razlika u kvaliteti i svatko iz Top 15 jedriličarki može pobijediti na regati, a svatko iz top 25 može bit na postolju. Zlatna skupina, a to je 50 do 65 brodova, nakon jedan sat jedrenja - što je vremenski duljina jednog plova - ulazi u cilj u razmaku od jedne minute - pojasnila je Elena.*Pripreme za Olimpijske igre već su počele i kombinacija su natjecanja i treninga.&nbsp;- Počele su Trofejom princeze Sofije, kako se zove regata svjetskog kupa u Palma de Mallorci, nastavljaju se Francuskim olimpijskim tjednom u Hyeresu, a završavaju pripremama u Marseilleu.&nbsp;*Olimpijsko regatno polje u Marseilleu našoj jedriličarki nije nepoznato.- Samo polje mi je poznato, bila sam već tamo na test eventu prošle godine, a odradila sam tamo i nekoliko treninga. Generalno govoreći tamo je dosta nestabilan vjetar, a ima i kurenta, morskih struja koja utječe na naše jedrenje i odluke koje moramo donositi. Vjetrovi mogu biti i lagani i jaki, različitog smjera. Najčešći su njihov maestral i jugoistočnjak, s varijacijama. Ono što je sigurno, bit će velika vrućina na kopnu u to vrijeme.*Svoja prethodna dva nastupa na Olimpijskim igrama Elena ocjenjuje pozitivnom ocjenom.- Nije dovoljno samo otići na Olimpijske igre, trebaš se i vratiti od tamo. Bila sam četvrta od 12 posada u Londonu i 12. od 45 jedriličarki u Tokiju. U modernom jedrenju ja sam jedina jedriličarka koja je uspjela promijeniti klasu, državu i svoju poziciju na brodu - s posade na kormilo. Svi koji se razumije u olimpijsko jedrenje dobro znaju što znači prijeći s krstaša na laser, iz match racea u flotsko jedrenje i ostati u svjetskom vrhu, koliko je to težak put i koliko truda i rada zahtjeva. Tako da smatram da sam sve te izazove pošteno odradila. Suprug kao čovjek-orkestar *Najvećim uspjehom u karijeri Elena smatra…- Imam drugo mjesto na Europskom prvenstvu u match raceu i četvrto na svjetskom, bila sam četvrta na Olimpijskim igrama i imam gomilu medalja sa svjetskih kupova. No, ovo zadnje Europsko prvenstvo u ILCA 6 i četvrto mjesto meni su najdraži. Vjerojatno zato što sam do toga najteže došla. Istovremeno, ovo je moj najveći uspjeh u klasi ILCA6.*Ambicije na Igrama u Parizu puno su veće od pukog sudjelovanja, iako je konkurencija velika.- Ne pristajem na to da je sudjelovanje na Olimpijskim igrama bitnije od pobjede. Kao pravoj sportašici meni je cilj što bolje odraditi svoj posao i ako se sve posloži doći će i dobar rezultat. Favoritkinje su Belgijanka, Dankinja, Nizozemka, Švicarka… koje imaju puno ozbiljnije pripreme,&nbsp;bolju financijsku potporu i jaču potporu svojih saveza. I koje imaju oko sebe profesionalne timove u kojima su meteorolozi, fizioterapeuti, psiholozi itd. Meni je suprug i maser i vozač i psiholog i trener za fizičke pripreme i nutricionist, a vodi i komunikaciju sa sponzorima, a uz to mi je i suprug. On je čovjek-orkestar. Ali zbog svega navedenoga ne pada mi na pamet odustati, nego mi je to dodatni motiv i zato mi je poseban gušt pobijediti jedriličarke s jakim profesionalnim timovima. Jedrenje na vrhunskoj razini vrlo je nepredvidljiv sport. I kad misliš da si spreman za pobjedu to još ne znači da ti je pobjeda u džepu i obrnuto; sve ti može bježati iz ruke, ali posložit će se na moru i eto...*Eleni je glavna baza za trening Split. Uvjeti za trening u Splitu ne bi bili loši da naša jedriličarka tamo ima prave trening partnere.- Split je dobro mjesto za trening u proljeće i ljeto. Zimi je hladno i može se jedrit samo po jugu, a u jesen obično nema vjetra. No, moj velik problem je to što većinu vremena treniram sama ili s juniorima koji se još ne posvećuju dovoljno ozbiljno jedrenju. Oni mogu nešto naučiti od mene, ali ja u to vrijeme stagniram. U jedrenju nema egzaktnog rezultata poput kilograma ili centimetra. Da saznaš jesi li dobar ili ne trebaš imati jake sparing partnere s kojima moraš uspoređivati svoju kvalitetu i brzinu, i koji te stimuliraju da "podigneš svoj plafon". Osim toga, da bi trening bio kvalitetan trebaju ti minimalno četiri broda da možeš simulirati regatno, odnosno flotsko jedrenje. Zbog toga moram dosta putovati i dogovarati zajedničke treninge. Obično se okupljamo 10 do 14 dana prije većih regata i između sebe dogovaramo trenere-jedriličare za zajedničke treninge. No, ovo nije samo moj problem nego svih onih koji nemaju formirane reprezentacije unutar svoje države. Priznatiji u svijetu nego kod kuće *Jedan dan u životu vrhunske jedriličarke lako je opisati u nekoliko rečenica.- Svako planiranje mojeg dana počinje provjerom prognoze vitra, kako se to kaže kod nas u Splitu. Prvo se treba odlučiti za trening na moru, a poslije adaptirati trening u teretani ili odradit trening na biciklu. Osim toga moram se držati rasporeda prehrane i to je to. Kad imam more i kondicijski trening u istom danu nemam više vremena ni za što drugo. Na večer je masaža, ako stignem. I tako iz dana u dan, nema tu romantike...*Statusom jedrenja u Hrvatskoj naša olimpijka nije zadovoljna.&nbsp;- Iako je Hrvatska pomorska zemlja, s jednom od najrazvijenijih obala, prepuna otoka i otočića koji su kao biseri pobacani po modrom moru, iako nam nautički turizam čini velik udio u turističkoj ponudi, status jedrenja je generalno loš. Dolazimo do apsurda da smo mi puno priznatiji u svijetu, nego kod kuće. Stranci su prepoznali uspjehe hrvatskih jedriličara, te smo kao nacija velesila jedrenja, što dokazujemo svake godine na velikim natjecanjima. Bez podrške Hrvatskog jedriličarskog saveza i Hrvatskog olimpijskog odbora, te velikog truda i rada u klubovima koji se bazira na volonterskom radu, jedrenje bi u Hrvatskoj vjerojatno zamrlo. Sponzori nisu previše zainteresirani za jedrenje kao sport, čak ni oni sponzori kojima jedriličarski klubovi direktno školuju buduće djelatnike.*Sukladno navedenome, ni prihodi jedriličara u Hrvatskoj nisu veliki.-&nbsp;Jedrenje je amaterski sport. Osim stipendija koje se ostvaruju sukladno rezultatima&nbsp;i ostvarenoj kategorizaciji sportaša, nemamo drugih primitaka.*Paradoksalno je to da je pritom riječ o vrlo skupom sportu s puno opreme.&nbsp;- Svaki sport na visokoj razini je skup. Jedrenje je specifično jer je osim same opreme koja košta oko 12.000 eura, potrebno je osigurati kombi, trailer i gumenjak kako bi se uopće stiglo do mjesta gdje se održava regata. Dodatno opterećenje je i porezni tretman koji ne priznaje odbitak PDV-a na sportsku opremu, tako da nam je sve 25 posto skuplje negoli bi trebalo.*Elena Vorobjeva nema nikakvih dilema što bi željela raditi jednog dana kada će joj jedrenje biti samo hobi...- Smatram da bi najviše koristi od meni bilo na poziciji trenera, jer sam u sportu provela već 20 godina i prošla uistinu svašta. Završila sam Kineziološki fakultet u Rusiji i nostrificirala svoju diplomu ovdje u Hrvatskoj. Dobro poznajem osnove sportske pripreme, medicine, psihologije… Imam veliko iskustvo i dobro razumijem kako današnje vrhunsko jedrenje u svijetu funkcionira. Velika je, tako, šansa da ću ostati u sportu - zaključila je Elena Vorobjeva.

Bez podrške Hrvatskog jedriličarskog saveza i Hrvatskog olimpijskog odbora, te velikog truda i rada u klubovima koji se bazira na volonterskom radu, jedrenje bi u Hrvatskoj vjerojatno zamrlo - kaže hrvatska olimpijka u klasi ILCA 6

Elena Vorobjeva: Poseban mi je gušt pobijediti jedriličarke s jakim profesionalnim timovima

Pratitelji sporta, čak ni oni površni, neće se iznenaditi kad shvate da se iza imena Sandra Elkasević „krije“ najbolja hrvatska sportašica prošlog desetljeća Sandra Perković.&nbsp;Uostalom, njezin dugogodišnji uspješni trener, a sada i suprug Edis Elkasević, i sam je bio vrhunski atletičar i rekorder u bacanju kugle i dobro je poznat sportskoj javnosti.Sandru zadnjih godina ne viđamo na proglašenjima najboljih hrvatskih sportašica i sportaša. Čini se da su nakon dugogodišnje dominacije Blanke Vlašić i nje same, „vlast“ tamo preuzele osvajačice odličja u borilačkim sportovima. Sandru to, međutim, nimalo ne zabrinjava... - Atletika je kraljica sportova i zasluženo smo Blanka i ja opravdavale taj naziv i još uvijek držimo zajedno uvjerljivo prvo mjesto po broju titula. Izuzetno sam sretna i ponosna što se sport u Hrvatskoj razvija iz godine u godinu, pogotovo u ženskim kategorijama. Već dugi niz godina postižemo vrhunske rezultate i u ostalim sportovima. Mi Hrvati smo borbeni i vatreni, pa je također logično da su naše cure najbolje u borilačkim sportovima. Kako kaže ona naša slavna uzrečica 'Malo nas je al' nas ima' - kaže atletičarka zagrebačkog HAAK Mladost.&nbsp; *Nakon samo jednog natjecanja bez odličja, mnogi su skloni ustvrditi da je Sandrino vrijeme prošlo ili barem vrijeme njezinih vrhunskih rezultata i pobjeda, naročito nakon udaje. No, time se ona previše ne zamara... - Vrijeme će pokazati, a nagađanja prepuštam onima koji se time bave. Da sam ikad razmišljala o tuđim mišljenjima, nikad ne bih bila ovo što jesam jer ono što moj tim i ja radimo teško je i zamisliti, a kamoli ostvariti. Pogotovo u pojedinačnom sportu, gdje u svakom trenutku zbog metra i štoperice točno znate gdje ste u odnosu na prošlu godinu. Za to treba puno vjere, želje i, naravno, sposobnosti.&nbsp; U svojevrsnoj karanteni od 1. siječnja do 15. rujna *Prošla Sandrina sezona bila je uvelike određena ozljedama. Zapravo su one kreirale cijelu njezinu sezonu. One su sada iza nje... - Te ozljede su došle u najgorem trenutku, ali možda i u najboljem - godinu dana pred Olimpijske igre. Nije svako zlo za zlo, zbog toga smo ove godine bili puno oprezniji u radu, treningu i planiranju. Nije prvi put da sam ozlijeđena nastupala i borila se za boje Lijepe Naše, no ovaj put puknuće - prvo zadnje lože, pa onda i desnog skočnog zgloba - ništa nije moglo zaliječiti, osim vremena. Mogu se boriti sa svime, ali ubrzati vrijeme nisam mogla. Iako sam prošle godine ostala bez medalje 'za dlaku' ili u mom slučaju 'za mrežu' na Svjetskom prvenstvu u Budimpešti, sretna sam i ponosna što sam se uopće nakon svega, tik pred samu sezonu, uspjela vratiti u jako dobru formu. Nažalost, mjeseci borbe i bacanja 'bez desne noge' ostavili su traga na samom natjecanju te me spriječili da tehnički izvrtim hitac koji bi mi donio puno toga dobroga - prisjetila se Sandra. *Plan za ovu sezonu bio je odraditi pripreme izvan Zagreba i Hrvatske, negdje u toplijim krajevima, što će se i ostvariti. - Nakon toliko godina treniranja u Hrvatskoj po svim vremenskim uvjetima - kiša, sunce, snijeg, vjetar - odlučili smo promijeniti tu stavku i tražiti samo lijepo vrijeme za trening, kako bih se lakše i bolje mogla posvetiti treningu jer tijelo najviše pati i dodatno se iscrpljuje na hladnoći i neadekvatnim uvjetima za trening. Ove godine imam samo jedan cilj - biti ona prava kad to bude najpotrebnije te se po ne znam koji put opet dati cijela u taj proces. Olimpijske igre u Parizu te mjesec i pol dana ranije Europsko prvenstvo u Rimu su moji ciljevi za ovu godinu te sam od 1. siječnja pa sve do 15. rujna u svojevrsnoj karanteni radi ostvarivanja mojeg sna. *Dvostruku olimpijsku pobjednicu i šesterostruku europsku prvakinju suvišno je pitati koji su joj rezultatski ciljevi na spomenutim natjecanjima, no može li Sandra ponovno bacati preko 70 metara? - Prošle godine sam bila jako blizu da napravim čudo, te sam u tom zanosu i napravila korak previše. Želje i ciljevi su uvijek isti, ali idemo korak po korak. Znam samo da će se u Parizu za ono što ja želim morati jako daleko bacati, na razini Londona 2012. i Rija 2016., i vidjet ćemo koja od nas će to upravo tamo i ostvariti. Spomenutih 70 metara je velika brojka, to je nešto što prije mog dolaska nitko nije bacio 30 godina i uvijek se taj rezultat mora poštovati i ne smije se olako shvaćati. Uvijek je tih 70 respektabilna brojka. Svaki hitac preko 67 metara je vrlo vrijedan i velika je borba da se dođe u takvu formu. Mi radimo, mi sanjamo, mi želimo i dat ćemo sve da naši navijači budu najponosniji. Bez kalkuliranja na natjecanjima *Europsko prvenstvo i Olimpijske igre u istoj godini… - … nije nešto što u atletici nismo vidjeli i ranije. EP 2012. u Helsinkiju i EP 2016. u Amsterdamu su također bili mjesec, mjesec i pol dana prije Igara. Dosta sportaša kalkulira, ali ja nikad nisam bila jedna od njih, ni tada ni prije. Ja idem braniti svojih šest europskih titula u Rim, te potom u bazu za OI u Parizu braniti svoja dva olimpijska zlata.&nbsp;*Broj natjecanja u sezoni je i inače velik, a Sandra zna optimalan broj nastupa za bacačice diska, odnosno za nju samu. - Mislim da je brojka od 15 nastupa i više nego odlična. Zavisi o kojim se natjecanjima radi i u kojim se gradovima održavaju jer ponekad je teško, kao što će meni biti ove godine, letjeti u Shenzhen 30 sati, pa u Eugene 30 sati u razmaku od tri tjedna. Moguće je i više natjecanja, ako se to uspije uskladiti s treningom, ali od 12 do 15 je broj koji mi uvijek nekako zabilježimo jer nastupamo samo na najjačim natjecanjima. To mi najviše odgovara po načinu pripreme i motivacije za glavna natjecanja. *Natjecanje diskašica je postalo natjecanje senzacionalnih finala i senzacionalnih svjetskih prvakinja. Čini li se samo zbog toga da se konkurencija u tvojoj disciplini jako zaoštrila ili je ona posljednjih godina uistinu veća nego prije 10 godina? - Ni to nije ništa što nismo vidjeli ranije, rekla bih. I prije mog dolaska su se na godišnjoj bazi mijenjale prvakinje sve dok ja 2010. nisam došla na tron i od tada su imena pobjednica poznata. Bacanje diska je sada na zavidnoj razini i to me čini izuzetno ponosnom na moj doprinos sportu jer sam svima pokazala put kako se disk može baciti 70 metara. *Da je samo gledateljica atletskih natjecanja, Sandra ne zna koja bi joj trenutno bila najdraža diskašica... - Iskreno, nemam ni jednu kojoj se trenutno divim, a da ta jedna nisam ja sama. Ovo možda zvuči bahato, ali to zaista nije tako. A kad gledamo druge discipline, zaista se cijelim svojim tijelom i dušom divim jamajčanskoj sprinterici Shelly-Ann Fraser-Price. Da sam samo gledateljica, ona bi mi bila apsolutna zvijezda, kao što to i sada je. Svake godine ulaganje u nešto novo *Svojedobno je naša najbolja atletičarka imala velike primjedbe na status bacanja diska na mitinzima Dijamantne lige, kao i na propozicije. I dalje je vrlo raspoložena za komentiranje atletskih pravila. - Dugo sam u Dijamantnoj ligi i pravila se konstantno mijenjaju iz sezone u sezonu. Od skupljanja bodova, preko četiri ili šest hitaca, pobjede koju nosi zadnji hitac, do toga da samo tri najbolje bacaju zadnji hitac i to obrnutim redoslijedom… Od toga da je zadnji miting najvažniji, do toga da priprema za hitac traje samo 30 sekundi, a suci ne znaju kada da počnu mjeriti vrijeme, pa je znalo biti i neispravnih pokušaja upravo zbog toga. Ali, eto, sve smo preživjeli. S godinama sam shvatila da se jedino sustav razmišljanja ne može promijeniti jer, nažalost, kao i svugdje, ponekad sport vode oni koji sport nikad nisu ni vidjeli. Svoju energiju i snagu moram usredotočiti na sebe i svoje rezultate, a ne opterećivati se stvarima na koje ne mogu utjecati.&nbsp;*Sandra smatra da još uvijek u Hrvatskoj nema sve ono što bi kao najbolja sportašica posljednjeg desetljeća trebala imati, ali priznaje da nije ni daleko od toga. - Imam ono što sam sama stvorila i što sam sama skupljala sa svojim timom. Hrvatski olimpijski odbor i Hrvatski atletski savez su tu, naravno, bili od pomoći, ali da ne trajem toliko dugo i da svake godine ne uložimo u nešto novo, ne bih imala sve što trebam. Ni sada nemam sve, ali mislim da ću za koju godinu imati baš sve. Iako smo i sada jako blizu. *Status atletike u hrvatskoj javnosti i medijima, međutim, nije željela komentirati. - Ne opterećujem se time. Nije na meni da to komentiram, postoje savezi i institucije koje se time bave. Ja sam zadovoljna svojim imenom, svojim rezultatima, pristupom radu i opravdavanju svojeg postojanja kao hrvatske sportašice zbog koje se hrvatska himna orila u više gradova svijeta. 'Hrvatska u Parizu može nadmašiti Rio' *Naša najbolja atletičarka još ne razmišlja o karijeri nakon sportske karijere jer je to, kako kaže, još jako daleko...- Ja sam još uvijek profesionalna bacačica diska i ne namjeravam još završiti svoju karijeru. Ne razmišljam čime bih se mogla baviti u budućnosti jer svoju budućnost još uvijek vidim ovdje gdje trenutno jesam. Ljubav, ponos i rad ne napuštaju se tako lako. *Znamo sve o Sandrinim ambicijama na Olimpijskim igrama u Parizu, no što ona očekuje od cijele hrvatske sportske delegacije u glavnom gradu Francuske? - Od svih nas očekujem da pozitivno iznenadimo svojim rezultatima. Pariz je lijep grad, Francuzi su prava sportska nacija i znam da smo mi nakon Tokija spremni u 'normalnim' uvjetima pokazati se u još boljem svjetlu i nadmašiti igre u Riju. Bit će to jako teško, ali ja vjerujem u nas jer mi smo posebna nacija. Samo je jedna Hrvatska! - zaključuje Sandra Elkasević najavu olimpijske 2024. godine.&nbsp;

clanci-slike/Sandra_Hanžek_Brandjolica-BHM.jpg

Ja sam još uvijek profesionalna bacačica diska i ne namjeravam još završiti karijeru. Ne razmišljam čime bih se mogla baviti u budućnosti jer svoju budućnost još uvijek vidim ovdje gdje trenutačno jesam - kaže najbolja hrvatska atletičarka

Sandra Elkasević: U Rim idem braniti šest europskih titula, a u Pariz dva olimpijska zlata

Nacionalne premijere prva dva filma bile su u Zagrebu, dok će ovaj treći prvi put pred javnosti biti prikazan, što je razumljivo, u njegovom Splitu, u Hrvatskom narodnom kazalištu 5. svibnja.&nbsp;Priča je to o čovjeku koji je dvije trećine godine izvan rodnog Splita i koji je u 43 godine života osvojio u svjetskim okvirima sve što se moglo osvojiti. Sve je podredio sportu i uspjehu: obiteljski život, slobodne dane, rođenje djeteta, dječje rođendane, pa čak i pogreb bake. Sa sestrama Zaninović ima posebnu vezu. Njihov poseban odnos, kumstvo i prijateljstvo jedna je od glavnih premisa ovog filma u kojem će se premijerno otkriti puno toga “nepoznatoga o poznatom”... - Toni je dokaz kako se skromnošću i radom može iz Hrvatske, iz splitske Radunice, napraviti jedna dobra i velika priča, i zato je odmah osvojio cijelu našu filmsku ekipu. A i sam zna kazati kako je “formula uspjeha puno trenirati, ali ne samo puno, nego i pametno“... Iznenadila me Tonijeva požrtvovnost i apsolutna posvećenost poslu, i to što je jedan od najtrofejnijih trenera u hrvatskoj povijesti, a za to široka javnost nažalost ne zna - izdvojila je neke od dojmova tijekom i nakon snimanja Irena Škorić, scenaristica i redateljica trećeg po redu vrijednog dokumentarnog filma iz serijala kojemu je puni naziv: Legende sporta - nepoznato o poznatima:&nbsp;Toni Tomas “Splitsko zlato”.- U filmu smo saznali najzanimljivije detalje iz njegova života, slušali o putu do uspjeha, strahovima, strastima, neuspjesima, ljudima koji su iza kulisa bili zaslužni za njihov uspjeh. O tome kako je sam s 19 godina osnovao Taekwondo klub Marjan, kako je u osnovnoj školi maštao da sudjeluje na otvorenju Olimpijskih igara i snu o zlatnoj olimpijskoj medalji. Odgovore i interpretacije potražili smo u Drinovcima, Splitu i Zagrebu. I to s ljudima koji su se godinama skrivali od fokusa medija, članovima njegove obitelji, sadašnjim i bivšim taekwondoašima. Zanimljivo je da Toni trenira i jednu od najuspješnijih svjetskih taekwondoašica svih vremena Jade Jones, pa i ona sudjeluje u filmu…Činjenica da je film uvršten i u popis događanja u okviru obilježavanja Sv. Dujma, zaštitnika grada Splita, daje mu i dodatni značaj. - Prva asocijacija na spomen Tonija Tomasa je trenerska izvrsnost. Pogledajte samo njegov trofejni životopis: od kluba Marjana, najboljeg u državi, kojeg ponajprije zbog njegovih zasluga i zovu “tvornicom medalja”, odnosno “klubom šampiona”, pa do reprezentacije iz koje također stižu odličja kao na traci. Svi smo sretni zbog činjenice da je spomenuta natjecateljska uvjerljivost, pomalo nestvarni kontinuitet sjajnih rezultata TKD Marjan, pretvorila splitski klub u svjetski fenomen. A ta veličanstvena kolekcija medalja, koja je s velikih međunarodnih natjecanja premašila i troznamenkastih 100, ima prepoznatljiv trenerski rukopis Tonija Tomasa… Ovaj serijal o velikim hrvatskim trenerima otpočetka ima moju maksimalnu podršku jer siguran sam da će njihove životne priče, ispričane u dokumentarnim filmovima Irene Škorić i njezinih suradnika, ostati i trajan spomenik veličanstvenim sportskim ostvarenjima kojima će se znati diviti i budući naraštaji u našoj domovini - istaknuo je uoči premijere u Splitu predsjednik HOO-a Zlatko Mateša.&nbsp; - Nije ga bilo lako slijediti, ali uvijek je znao što je najbolje za nas. Osoba je uz koju smo ostvarile najveće sportske uspjehe - dodala je Ana Zaninović, s kojom se složila i sestra Lucija.:- Toni nam je uvijek bio sve u jednoj osobi. Prijatelj, učitelj, tješitelj, uzor i oslonac. Mi smo sretne što ga imamo, a Hrvatska što ga preko filma tek može upoznati. Dokumentarni serijal “Legende hrvatskog sporta - nepoznato o poznatima” bavi se našim vrhunskim sadašnjim i bivšim trenerima i sportašima koji su stekli svjetsku slavu. No, ideja je "prvi put na filmu" predstaviti naše poznate asove u svjetlu u kakvom ih šira javnost ne poznaje. Odabrani protagonisti pričaju o najzanimljivijim detaljima svog života, putu do uspjeha, strahovima, strastima, hobijima, neuspjesima, ljudima koji su iza kulisa bili zaslužni za njihov uspjeh. Ideja je pronaći priče koje su mnogima svih ovih godina promakle ili na koje se nisu osvrtali. Baš takve priče sadrže sjajan potencijal za realizaciju jednog ovakvog projekta - naglasila je redateljica i scenaristica Irena Škorić uoči ove svjetske premijere filma snimljenog u suradnji i uz potporu Hrvatskog olimpijskog odbora i Hrvatskog taekwondo saveza, Sportske televizije, produkciju Umjetničke organizacije Noć hrvatskog filma i novih medija, koprodukciju tvrtke Merkur osiguranje d.d., brenda “Aurelia” svježa tjestenina kao domaćina te sponzore premijere Grad Split i Taekwondo klub Marjan. - U dugoj i bogatoj 56-godišnjoj povijesti taekwondoa u Hrvatskoj, Toni Tomas je najuspješniji trener svih vremena - prisnažio je predsjednik Hrvatskog taekwondo saveza Anto Nobilo koji je i ranije o Tomasu znao reći:&nbsp;- On je svjetski fenomen, nismo ni svjesni što je sve napravio. Toni nije samo veliki trener, već i veliki sportski menadžer, podigao je organizaciju i stručni rad kluba na najvišu razinu. Slobodno se može reći, na jednu drugu dimenziju koja je sličnija najuspješnijim nogometnim nego europskim taekwondo klubovima. O Toniju Tomasu je redateljica odgovore i interpretacije potražila od sestara Zaninović, Joška Vlašića, Tonija Kaneata, Jade Jones, ali i od ljudi koji su se godinama skrivali od fokusa medija. Što se krije iza vrhunskih rezultata sestara Zaninović, Tonija Kanaeta i Matee Jelić? - pokušat će se dati odgovor u filmu od kojega se također očekuju najviše ocjene, baš kao i za prethodne o Blaževiću i Braliću. - Sportska televizija nastavlja svoj niz “pospremanja” hrvatskih trenera koji su zadužili hrvatski sport u televizijsku produkciju koja na najbolji mogući način govori o njima. Toni Tomas tu sasvim sigurno spada. Hrvatski taekwondo je u zadnjih 20-ak godina iznimno napredovao i Toni je jedan od svjetski priznatih stručnjaka, koji iz dana u dan proučava što se novo događa, kako se poboljšano trenira i kako se radi taktika. Uostalom, pa njegovi rezultati sve govore. Irena Škorić ponovno je dala najbolje od sebe ne bi li iz Tonija u relativno kratkom periodu izvukla ono što doista nismo o njemu znali. Baš zato se isplati pogledati film, jer mnogi će shvatiti koliko je zapravo teško i komplicirano stvarati heroje svojega sporta i olimpijske osvajače medalja kao na traci - istaknuo je glavni urednik Sportske televizije Jura Ozmec, dodajući:&nbsp;- Toni Tomas je, to je točno, mlad trener, ali se nadam da će i ovaj film dati svima oko njega, a i njemu novu energiju, novu ideju kako ući i u idući olimpijski ciklus. Htio bih se zahvaliti prvo njemu, onda svima koji su pristali ponešto o njemu reći u filmu, posebna zahvala ide Ireni Škorić, ali i svima koji su prepoznali napore HOO-a i Sportske televizije da vječno sačuvamo osobe poput Tonija u televizijskoj arhivi. Uostalom, bez Ante Nobila i Hrvatskog taekwondo saveza teško bismo i pokrenuli cijelu priču. Želim svima da uživaju u filmu. Splitski HNK će sa svojih 550 mjesta biti pretijesno za sve one koji su željeli svjedočiti premijeri, baš kao što je to bilo u Zagrebu tijekom prethodnih prvih izvedbi filmova o Ćiri Blaževiću i Nikoli Braliću. - Zahvaljujemo Hrvatskom olimpijskom odboru i Sportskoj televiziji što su po treći put prihvatili da naš brend “Aurelia” svježa tjestenina bude domaćin premijere filma iz serijala Legende hrvatskog sporta autorice Irene Škorić. Nakon filmova o Ćiri Blaževiću i Nikoli Braliću, treneru braće Sinković, autorica je na jedinstven način gledateljima i obožavateljima približila Tonija Tomasa, izbornika i trenera s čak 131 osvojenom medaljom sa svjetskih i europskih natjecanja te olimpijskih igara. Više od 500 uzvanika iz svijeta sporta, medija te poslovnog i javnog života okupit će se u Hrvatskom narodnom kazalištu u Splitu kako bi zajedno upoznali dosad nepoznatu stranu velikog trenera. U neizvjesnom vremenu u kojem sve češće čujemo loše vijesti, želimo ljude podsjetiti na pozitivne strane života, a hrvatski sport je zasigurno jedna od njih - naglasio je Zoran Šimunić, predsjednik Uprave tvrtke Naše klasje d.o.o. Uz redateljicu i scenaristicu Irenu Škorić, na realizaciji ovog značajnog 75-minutnog sportskog dokumentarca radili su i montažer Silvije Magdić, snimatelj Raul Brzić te dizajner zvuka Ivica Drnić. Prema riječima redateljice, “cilj cijelog serijala je promocija hrvatskog sporta i upoznavanje šire javnosti s općom sportskom kulturom.”

Zagreb, Split, 3. svibnja 2024. - Hrvatski olimpijski odbor (HOO) i Sportska televizija (SPTV), u suradnji s redateljicom Irenom Škorić, nastavljaju serijal o vrhunskim trenerima. Nakon iznimno uspješnog dokumentarnog filma o legendarnom Miroslavu Ćiri Blaževiću (2022.), potom i drugog - o Nikoli Braliću i braći Sinković (2023.), treći film iz serijala o vrhunskim hrvatskim trenerima, rezerviran je za splitskog stručnjaka, taekwondo izbornika Tonija Tomasa.

Premijera filma o “splitskom zlatu” Toniju Tomasu 5. svibnja u splitskom Hrvatskom narodnom kazalištu

Sportaši iz država, poput Sirije, Sudana, Irana i Afganistana, natjecat će se u 12 sportova u Parizu, a ovo je treći put da se izbjeglička reprezentacija formira za ljetne olimpijske igre, a po prvi put će se natjecati pod svojim grbom.- Sudjelovanjem na Olimpijskim igrama pokazat ćete ljudski potencijal otpornosti i izvrsnosti. Ovo će poslati poruku nade za više od 100 milijuna raseljenih ljudi diljem svijeta- rekao je predsjednik MOO-a Thomas Bach.&nbsp;&nbsp; MOO je premijerno predstavio svoj tim izbjeglica (s 10 sportaša) za Olimpijske igre u Riju 2016., kako bi podigao svijest o problemu dok stotine tisuća ljudi pristižu u Europu s Bliskog istoka i drugdje, bježeći od ratnih sukoba i siromaštva. Reprezentacija koja se natjecala na Olimpijskim igrama u Tokiju 2020. (održanim 2021. zbog pandemije COVID-19), već je bila gotovo tri puta veća od inauguracijske ekipe na Igrama u Riju, s ukupno 29 sportaša koji su se natjecali u 12 sportova. Za Igre u Parizu MOO je poslao pozivnice na adrese 203 nacionalna olimpijska odbora, a kao 204. reprezentacija poslužit će upravo predstavljena MOO-ova izbjeglička ekipa/momčad. (moo/hoo/v. knezevic)

Službeni znak izbjegličke reprezentacije (ilustracija: MOO)

Lausanne, 2. svibnja 2024. - Međunarodni olimpijski odbor (MOO) u četvrtak je predstavio izbjeglički olimpijski tim za Igre u Parizu 2024., dosad najbrojniji - s 36 sportaša iz 11 različitih država.

MOO predstavio izbjegličku reprezentaciju za OI u Parizu, dosad najbrojniji tim u 12 sportova

Odluka o nastavku školovanja iznimno je važna, posebice za mlade sportaše. Izazovi balansiranja treninga i školskih obveza mogu predstavljati veliki pritisak. Stoga, kao obrazovna ustanova usmjerena na potrebe srednjoškolaca sportaša, PESG omogućuje nastavu prilagođenu upravo njihovim potrebama. Nastava se u učionici organizira svakodnevno od 14 do 18 sati, što ostavlja prostor srednjoškolcima da se posvete treningu i prije podne, ali i poslije podne. PESG također nudi hibridni oblik nastave, omogućavajući praćenje nastave u stvarnom vremenu i online. Svim polaznicima koji su na natjecanjima, pripremama i/ili drugim sportskim događanjima osiguravamo snimku nastave dostupnu 48 sati, kako bi im olakšali usklađivanje sportskih i školskih obveza.Budući da je PESG specijaliziran za djecu koja razvijaju dvojnu karijeru te kako bi olakšali ovu važnu životnu odluku mladim sportašima i njihovim roditeljima, PESG organizira Dan otvorenih vrata te poziva sve zainteresirane mlade sportaše i njihove roditelje u Sportsko učilište PESG 18. svibnja u 10 sati na adresi Varšavska 17 u Zagrebu. Tom prilikom svi će imati priliku upoznati se s radom PESG-a, pristupom nastavnika, razgledati prostore PESG-a i dobiti sve informacije o programima i podršci koju PESG pruža mladim sportašima.Više informacija o Sportskom učilištu PESG dostupno na poveznici: <a href="https://pesg.hr/" rel="noopener noreferrer" target="_blank">https://pesg.hr/</a>

Zagreb, 2. svibnja 2024. - Sportsko učilište PESG, službeni partner HOO-a, kao jedinstvena srednjoškolska ustanova koja provodi programe stjecanja srednje školske spreme (Opća gimnazija s pojačanim sportskim programom) i srednje stručne spreme (Ekonomist), namijenjene posebno srednjoškolcima sportašima koji usporedno razvijaju profesionalnu sportsku karijeru, otvorilo je predupise za prvi razred u novoj školskoj godini 2024./2025.

PESG: Otvoreni predupisi za prvi razred - prilika za srednjoškolce sportaše!

Veočić je otvorio finale s više preciznih udaraca što su bodovni suci honorirali te mu jednoglasno dodijelili prvu rundu. I u izjednačenijoj drugoj rundi trojica sudaca dala su prednost hrvatskom borcu.S velikom prednošću iz prve dvije runde naš boksač je u trećoj bio opušteniji, lakoćom je odbijao sve nasrtaje suparnika koji je bio svjestan da je u zaostatku, a onda u kontrama plasirao nove precizne udarce. Stoga je svih pet sudaca i treću rundu dodijelilo novom europskom prvaku.Za Veočića je ovo najveći uspjeh u dosadašnjoj karijeri, prije dvije godine je bio europski prvak do 22 godine, dok je lani osvojio srebro na Europskim igrama čime je osigurao nastup na ovogodišnjim Olimpijskim igrama u Parizu. Hrvatska je tako prvi put nakon zlata Filipa Hrgovića iz 2015. ponovno dobila europskog prvaka.Prije Gabrijela Veočića Hrvatska je na ovom EP-u osvojila i srebrno odličje u ženskoj te broncu u muškoj konkurenciji za najveći uspjeh na seniorskim kontinentalnim smotrama.U kategoriji do 81 kg naslovom europske doprvakinje okitila se Splićanka Lucija Bilobrk, članica BK Pit Bull, koju je do uspjeha vodio trener Ante Matas. U finalnom doboju bolja od Bilobrk jednoglasnom odlukom sudaca bila je prvakinja Rusije Elena Gapešina (28).Trofejna boksačka karijera tek je pred Lucijom Bilobrk (24), ove godine je, uz europsko srebro, osvojila i zlato na Kupu nacija u Somboru, na kojem je svladala i svjetsku doprvakinju iz Uzbekistana.Osječanin Luka Pratljačić osvojio je broncu u najtežoj kategoriji +92 kg, što je prva njegova velika europska medalja, ali i prva za osječki boks. Hrvatski olimpijski odbor (HOO) čestita boksačkim reprezentativcima Gabrijelu Veočiću - naslov europskog prvaka, Luciji Bilobrk - naslov europske doprvakinje, te Luki Pratljačiću osvojenu broncu na Europskom prvenstvu u Beogradu!

Beograd, 28. travnja 2024. - Hrvatski boksač Gabrijel Veočić osvojio je naslov europskog prvaka u kategoriji do 80 kg, nakon što je u finalu EP-a u Beogradu jednoglasnom odlukom sudaca svladao domaćeg predstavnika Rastka Simića.

Gabrijel Veočić europski boksački prvak, Lucija Bilobrk europska doprvakinja, Luka Pratljačić okitio se broncom 

U cilj su ušle s vremenom 8:03.13 minuta i tako došle do svoje prve seniorske medalje. Do 1500 metara, sestre Jurković bile su četvrte, ali su snažnim finišem u posljednjih 500 metara uspjele osvojiti broncu. Rumunjke su osvojile zlato s vremenom 7:52.05, dok je srebro pripalo Grkinjama s vremenom 8:00.87.- Prezadovoljne smo, ovo nam je prva seniorska medalja i idemo dalje graditi - rekla je Josipa Jurković.Ova medalja dobar je pokazatelj sestrama Jurković pred nadolazeću kvalifikacijsku regatu za Olimpijske igre u Parizu, koja će se održati u švicarskom Luzernu od 19. do 21. svibnja. Braća Martin i Valent Sinković ostali su bez medalje na Europskom prvenstvu. Zauzeli su četvrto mjesto u dvojcu bez kormilara s vremenom 7:10.52 minuta, četiri sekunde zaostatka za brončanim Švicarcima. Zlatna medalja pripala je Britancima s vremenom 7:01.54, dok su srebro osvojili Rumunji s vremenom 7:03.88.- Nakon kvalifikacija i polufinala, nadali smo se da ćemo biti bliže borbi za medalju, ali ovo je još jedna lekcija. Idemo se sada malo odmoriti i nastavljamo s pripremama za ostatak sezone i Pariz - kazao je Martin Sinković. Hrvatski olimpijski odbor (HOO) čestita Ivani i Josipi Jurković osvajanje brončanog odličja u dvojcu bez kormilara na Europskom prvenstvu u Mađarskoj!

clanci-slike/josipa-ivana-jurkovic-PR-FB.jpg

Szeged, 28. travnja 2024. - Najbolje hrvatske veslačice, sestre Ivana i Josipa Jurković, osvojile su brončanu medalju u ženskom dvojcu bez kormilara na Europskom seniorskom prvenstvu u Szegedu (Mađarska).

Sestre Jurković osvojile broncu na veslačkom EP-u u Mađarskoj, braći Sinković četvrto  mjesto 

U finalu kategorije do 70 kg najbolja hrvatska judašica svladala je Grkinju Elisavet Teltsidou nakon što ju je nadmudrila tijekom"golden scorea", natjeravši je na tri "kazne". Za 29-godišnju Splićanku ovo je ukupno četvrto odličje s kontinentalnih natjecanja u seniorskoj konkurenciji, ujedno i najsjajnije jer do sada je u trofejnu kolekciju spremila tri bronce.- Napokon! Nemam riječi. Prekrasan osjećaj. Govorila sam i prije Zagreba da je moj cilj ove godine Pariz, ali opet. Dan je bio dobar, borba po borba, taktički pametno. Stvarno sam zadovoljna - kazala je Barbara Matić.U prvoj borbi svladala je Britanku Kelly Petersen Pollard, u četvrtfinalu je jedan "wazari" presudio u borbi s Nizozemkom Hilde Jager, da bi u polufinalu natjerala španjolsku reprezentativku Ai Tsunodu Roustant na treću "kaznu" nakon dvije i pol minute "produžetka".Uspjeh hrvatskih judašica pred domaćim navijačima upotpunila je Samoborka Lara Cvjetko osvajanjem brončanog odličja u istoj kategoriji, a do njega je stigla bez borbe, jer je Njemica Miriam Butkereit zbog ozljede bila primorana predati dvoboj za broncu. Nažalost, bez brončane medalje ostala je Katarina Krišto u kategoriji do 63 kg. U borbi za broncu svladala ju je Talijanka Savita Russo nakon gotovo osam minuta ravnopravne i iscrpljujuće borbe. Podsjetimo, i Ana Viktorija Puljiz ostala je na korak do medalje.Na Europskom prvenstvu u Zagrebu sudjeluje više od 430 judaša i judašica iz 47 europskih država, a službeno ga je u petak otvorio hrvatski premijer Andrej Plenković.Posljednjeg dana natjecanja (subota) Hrvatsku će predstavljati judaši Josip Bulić i Lovre Mrković u kategoriji do 90 kg te Zlatko i Marko Kumrić u kategoriji do 100 kg, a od judašica će na tatami Petrunjela Pavić i Karla Prodan u kategoriji do 78 g te Helena Vuković u kategoriji preko 78 kg. Hrvatski olimpijski odbor (HOO) čestita Barbari Matić na osvojenoj zlatnoj kolajni na EP-u u judu, Lari Cvjetko na zasluženoj bronci, ali i Katarini Krišto na fantastičnoj borbi, unatoč izostanku medalje!

Matić i Cvjetko (u sredini) s odličjima (foto: HJS / Tino Marić)

Zagreb, 26. travnja 2024. - Drugog natjecateljskog dana Europskog prvenstva u judu, koje se održava u zagrebačkoj Areni, dvostruka svjetska prvakinja Barbara Matić (29) osvojila je zlatnu medalju, i to svoju prvu zlatnu kolajnu na kontinentalnim smotrama.

Prvo europsko zlato za sjajnu Barbaru Matić, bronca Lari Cvjetko u istoj kategoriji (do 70 kg)

dana

sati

minuta

Lara Cvjetko osvojila srebrnu, a Iva Oberan brončanu medalju na judaškom Grand Slamu u Tadžikistanu

Danira Bilić od rujna postaje članica Kuće slavnih Međunarodnog košarkaškog saveza (FIBA)

U 76. godini preminuo legendarni rukometaš, trener i znanstvenik Vatromir Srhoj

Premijera filma o “splitskom zlatu” Toniju Tomasu 5. svibnja u splitskom Hrvatskom narodnom kazalištu

MOO predstavio izbjegličku reprezentaciju za OI u Parizu, dosad najbrojniji tim u 12 sportova

PESG: Otvoreni predupisi za prvi razred - prilika za srednjoškolce sportaše!

Gabrijel Veočić europski boksački prvak, Lucija Bilobrk europska doprvakinja, Luka Pratljačić okitio se broncom

Sestre Jurković osvojile broncu na veslačkom EP-u u Mađarskoj, braći Sinković četvrto mjesto

Prvo europsko zlato za sjajnu Barbaru Matić, bronca Lari Cvjetko u istoj kategoriji (do 70 kg)

Ostale vijesti

izdvojeno

Elena Vorobjeva: Poseban mi je gušt pobijediti jedriličarke s jakim profesionalnim timovima

Sandra Elkasević: U Rim idem braniti šest europskih titula, a u Pariz dva olimpijska zlata

Časopis HOO-a

OLIMP br. 89